In Memoriam: Danijel Butković (1965. – 2010.)

5. srpnja 2010.

danijel01.jpgS teškom nevjericom, još većom boli, primili smo jutros tu strašnu vijest. Na tragičan način preminuo je naš bivši igrač i predsjednik, najprije prijatelj, Danijel Butković iz Lekenika. Još uvijek ne možemo povjerovati da Danijel više neće s nama dijeliti sreću zbog pobjede i tugu zbog poraza, da neće pomoći u tekućoj problematici kluba. Do kraja kolovoza prošle godine bio je predsjednik NK Lekenika (od srpnja 2007.), a prije toga i dopredsjednik. Kao igrač je s ponosom nosio dres Lekenika u mlađim kategorijama i seniorima i veteranima, svojim sjajnim igrama veselio suigrače i navijače. Nakon nogometne karijere, nastavio je nesebično pomagati klub i graditi što bolje uvjete za treniranje, prije svega mladih igrača među kojima je stasao i njegov sin. Posljednji projekt za njegova mandata bilo je ishođenje zemljišta za pomoćno igralište koje je danas gotovo i možemo biti zahvalni na njegovoj inicijativi i želji da se taj projekt konačno započne. Za njegova predsjedničkog mandata, u kasno proljeće prošle godine, slavili smo i dvostruku titulu prvaka, seniora i limača, na što je posebno bio ponosan.

Mogli bismo njegove zasluge zbog kojih je zadužio naš klub dugo, dugo nabrajati, pa ćemo mu jednostavno reći HVALA ti Danijele na svemu  što si uradio za nas sve i što si svima bio prijatelj.

Posljednji ispraćaj Danijela Butkovića bit će u srijedu 07. 07. 2010. u 17 sati na Mjesnom groblju u Pešćenici. Obitelji izražavamo duboku i iskrenu sućut.

danijel02.jpg

{ 5 komentari… read them below or dodaj jedan }

davorka srpanj 6, 2010 u 10:57

Bio si istinski zaljubljenik u prirodu i nogomet, a prije svega u svoju obitelj i prijatelje. Otišao si i ostavio nas sve u dubokoj tuzi, boli i nevjerici, ne mogu zamisliti novo sutra i budućnost bez svog naj boljeg prijatelja. Gotovo sva moja lijepa sjećanja vezana su uz naša zajednička druženja, uz naše probleme i životne dileme, a sada ostaje otvoreno poglavlje i jedno neodgovoreno pitanje, ZAŠTO?
Sva naša zajednička sjećanja dugotrajno ću sačuvati u do kraja neispisanoj stranici “prijateljstva”.

Zauvijek prijatelji, Davorka

Odgovori

Božidar srpanj 6, 2010 u 11:33

“Ima jedna rijeka modra, bit će blizu tvoga odra,
Ima jedna tužna slika, ti u dresu Lekenika…”

Odgovori

ivica srpanj 7, 2010 u 09:06

Dragi prijatelju,

teško je reći zbogom , doviđenja! Teško je pomisliti da više nisi tu sa nama!
I dok raste tvoje dijete i dok misli postoje zauvije ćeš ostati sa nama!

IVICA

Odgovori

Božica srpanj 8, 2010 u 14:21

Danijela se sjećam sa studija, kao dragog i pozitivnog mladića, što se kasnije za na žalost rijetkih susreta potvrdilo; stasao je u dobrog, samozatajnog i vedrog čovjeka. Vjerujem da ga mnogi pamte takvoga, kao čoveka koji donosi vedrinu i starog prijatelja kojeg uvijek rado srećete.
Butko, vjerujem da si otišao na bolje mjesto i da ti je tamo lijepo!

Božica

Odgovori

Božo srpanj 12, 2010 u 08:16

Frend, fališ….

Odgovori

Ostavi komentar

Prethodni članak:

Slijedeći članak: